December 29, 2007

Šta prvo reći?

Eto dodjoh na Blog. Kakve odvratne zamisli i baš meni da dopadne. Ceo život uživam u posebnoj dimenziji pišući, kad odjednom PAF!, evo nakaznih kreatora univerzuma kako skladaju svoje umišljanje, respektivnim! Oh, cinizma. Šta li bi trebali DJ-evi da urade? Da objave set umesto da se bakću rečima...Ponekad bi mi to više odgovaralo. A i kome se obraćamo, pišući skoro pa u interakciji sa različitim vremenskim distorzijama, ove nedosudjene nam Apokalipse? Čovečanstvu ili samo zalutalim sunarodnicima, koji poznaju isti jezik i zakleli bi se da ga mogu bar savetom, ispravljati? Šta li će to ostaviti u istoriji, do jedan od milion, neuspelih presedana, sem da se neko nekada okoristi nekom formulom, iz svega isečenom?!
Svet se sve više zatvara izvana, a otvara iznutra, samo što se dimenzije ka kojima se to dogadja, ne mogu unapred demistifikovati, i to predstavlja opasnost da ćemo se toliko namnožiti da će biti čudesna, moć, imati više od 7 prijatelja, za prijanje uz Jastvo. Ali, s druge strane, kako usporiti razmnožavanje ljudskog roda? Ne bi li to bilo neprirodno zalaženje u privatnost svakog čoveka? S jedne strane nas huškaju na neprijateljstva i ratove, s druge zahtevaju da opraštamo neprijateljima i bratimimo se s njima, praveći se da smo sa svakom novom godinom, neka druga vrsta entiteta, a sa treće strane, nedohvatne mnogima, mi sami pojma nemamo da li se išta dešava uopšte, i samo do-življavamo neproživljene Fragmente Jedinstvene Kreacije Univerzuma.

Za početak, najviše bi mi prijalo da niko ništa ne komentariše, iako sam to pravo svima dopustio, ali ne i dozvolio. Ko razume, ne treba da komentariše. Kome služi može da upotrebi. A ko nalazi kakvu grešku, može da ostavi komentar, jer sve drugo je samo laskanje, cinizam, vredjanje, sarkazam, ironija, i da ne naredjam gde to sve vodi.


I počeo sam da ublogujem poneke fragmente koje inače uslikavam ili usviravam. Piscem su me naginjali prozivati ali su me prijateljem zagubili, i prijateljima ih ne zovem niti ih dragim, sem u nekom od sećanja, ne držim.
Te ko me naumi neprijateljem smatrati, šteta se radjao.

Na ovaj blog me naveo blog druge osobe, ali on sada i nije bitan. Iskopao je u meni zaostala pitanja na neke teme, koje smatram opasnijim, nego da su istinite i kao takve uticajne. Jedina moć koju zaista smatram takvom, je moć ljudske odluke da svim svojim bićem Voli da jeste, bude, stvara, postoji. Te ako i tim saznanjem ljudi ne shvataju da ih svakakva "otkrovenja" nasukavaju i skreću sa mogućih trasa ostvarenja im, onda tvrdim, šteta su se radjali.
Jer ako sledimo čoveka, sebe napuštamo. A ako sledimo delo ili ideju vodilju, onda imamo prijatelja. Imajući prijatelja, susrećemo se u razaznavanju različitosti, počev od filozofskih definicija svega i svačega do nenazovljivih još uvek, postulata posvećenosti životu.
Moguće je da nije svima tako, shvatljiva, njihova samosvojnost, ali meni jeste.
Prilično, oduvek;)

I ta pitanja se svode na jedno jedino:
Možemo li za promenu, ne smetati jedni drugima, a kreirati dimenzionalno razdvojeni, mogućnosti koje svima donose oslobodjenost od vodjenja ka Slobodi? Ravnopravnosti? Jednakosti? Dragosti? Poverenju? Sigurnosti i Snazi bitisanja?

Bez vodja, molio bih.
Niti ću nekoga slediti niti bih ikoga vodio.

7 comments:

Anonymous said...

:) :) :) :) :) :)

http://youtube. com/watch?v=V7FVjATcqvc&feature=related

Michio Kaku...wikipedia. org

Herman said...

da, hvala.
možda me to navede da se usudim objaviti stvari koje smatram zabranjenim za pokazivanje.

Anonymous said...

friends? :)

Herman said...

Тек кад будем знао ко ниси.

Anonymous said...

nisam protiv niti jedne jedine recenice niti zamisli koje si izlozio ovdje...i cak sta vise, spremna sam se boriti za iste...samo cekam prave ljude, kojih, na zalost, jos uvijek nema...

Anonymous said...

hVala, velikA!!!!...

Anonymous said...

...morala sam :)